Jedan čovjek, a tako velika djela, djela koja mijenjaju svjetsku pozornicu

Jedan čovjek, a tako velika djela, djela koja mijenjaju svjetsku pozornicu (31.tj.čet.)

Rim 14, 7-12: Za jednog energičnog apostola, kao što je Pavao, nema nikada predaha i spavanja, nego uvijek budnost i spremnost za Kristovo djelo. Nije ni čudo što je takav, uvijek spreman i umrijeti za Krista koji je u njemu i on u Kristu, kad je prošao mnoge nedaće u mnogim mjestima i mnogim narodima. Nije čudo što ga je Marko evanđelista ostavio da ide dalje sam, jer nije mogao izdržati taj orijaški karakter koji se do smrti bori za Krista, a time i za čovjeka. Jedan čovjek, a tako velika djela. Mijenja se svjetska pozornica, dokida poganstvo, ukida ropstvo, skida se kraljevsko gospodstvo, uspostavlja se Božje Kraljevstvo u kojem nastaje novi Božji narod utemeljen na novom zakonu Ljubavi. Pavao gleda na Crkvu pogana, tj. onu koja nije nastala iz Židovstva nego je slijednica obećanja koja su dana Židovstvu, kao Crkvu koja nije utemeljena na mrtvom slovu Mojsijevog zakona nego na vjeri u Isusa Krista. Kršćani s Kristom čine jednu osobu, i svaka osuda jednog člana, osobito slabog i prezrenog je osuda Krista. Iako su prvi misionari Rima bili iz Jeruzalema, ali sada kada su većina postali obraćenici s poganstva, ne smiju se prezirati Židovi koji su manjina. Živimo li dakle ili umireno – Gospodinovi smo. Ovo je na finiji način izrečeno što je u poslanici Galaćanima izjavljeno: „Nema više Židov-Grk! Nema više rob-slobodnjak!“ Kršćanska civilizacija ljubavi zaživljava.

Lk 15, 1-10: Nakon što se prvi čovjek Adam izgubio, a s njime i cijeli ljudski rod biva izgubljen i otuđen od svetosti Stvoritelja, Isus u današnjem Evanđelju ukazuje na pronalazak izgubljenih i zajedništvo sa svima, pa i s carinicima i grešnicima. Zbog takvog Isusovog pristupa, farizejima i pismoznancima diže se kosa na glavi. Židovske religiozne vođe bjesne kao psi. Bjesnoći se suprotstavila Isusova mirnoća koji u prispodobama brani svoj stav. Ne krije Isus da je na djelu očitovanje Božje ljubavi i milosrđa. Izgubljeno se vraća Ocu. Radost se neće moći skriti, ni na zemlji, ni na nebu. Zatvorena vrata neba po Kristu se otvaraju, a on je VRATA kroz koja se dolazi Ocu. A njih još više Krist s Pavlom otvorio.