Nadgradnja starog tjelesnog srodstva novim duhovnim srodstvom u Kristu.

Nadgradnja starog tjelesnog srodstva novim duhovnim srodstvom u Kristu. (13.10.2018.)

Gal 3, 23-29: Čitajući Pavlov tekst Galaćanima, jasno se vide dva vremena. Vrijeme u kojem Bog postavlja Zakone kojim će nazirati održanje Božjeg izabranog naroda i pripremiti ga za buduću vjeru. To je doba Zakona koji je imao ulogu dovesti „djecu“ do „učitelja“.  I drugo vrijeme u kojem će snaga novog zakona ljubavi i vjere uspostaviti snagu Duha Božjeg u svakom onom tko se otvori Duhu Božjem po krštenju. To je doba vjere. Tako izvanjski dio kao nadziratelj gubi svaku snagu, a nju preuzima i nadgrađuje Božji Duh iznutra u svakoj osobi koja prima Duha Božjega po sakramentalnoj milosti koju Bog po Kristu ucjepljuje u nas kao svoj božanski dar. Više nismo pod nadzornikom kao skrbnikom i čuvarom, nego sinovi Božji, jer koji god ste kršteni u Kristu, odjenuste se Kristom. Ne postoji Židov ni Grk, to jest poganin. Ne postoji rob slobodnjak. Ne postoji muško ni žensko. Svi ste vi, naime, jedno u Kristu kaže Pavao. Kristovim se dakle krštenjem dokida svaka razlika u odnosu na rod, društveni položaj i tijelo. Zato smo „svi jedno u Kristu Isusu“, da kao što su Otac i Sin u sebi jedno tako i mi u njima budemo jedno po sakramentalnoj milosti. Ovakva su obećanja dana već Abrahamu i njegovu potomku, koji je Krist Isus. Stoga Kristovo potomstvo je i Abrahamovo potomstvo. On se rodio od njegova roda, ali tjelesno srodstvo biva nadgrađeno duhovnim srodstvo u rođenju odozgor, primivši, snagom Duha Svetoga, milost preporođenja i milost vjere u Isusa Krista, te tako postali djeca Božja i braća po Kristu.

Lk 11, 27-28: S Isusom je zaista nastupilo novo doba. Nastupile su i mnoge promjene. Često je okružen mnoštvom naroda. Rado je slušan, jer govori kao nitko do tada. Tako današnje evanđelje donosi zgodu u kojoj, dok Isus govori, jedna žena viče: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“ Isus se rado osvrnuo na njezin povik, riječima: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je.“ Upravo ono što Pavao govori Galaćanima na široko, ovdje Isus, božanskom kratkoćom, postavlja jasnu novu dob u kojoj ide nadgradnja duhovnog srodstva na doba tjelesnog srodstva. Jaka vjera u otkupiteljsku moć Božje riječi, koja je sada u čovjeku, ne izvan njega u obrednim zakonima, ima moć stvarati nove odnose između Boga i čovjeka, i među samim ljudima.