Život je uvijek u kružnici Božjeg djelovanja

  • Ispis

Život je uvijek u kružnici Božjeg djelovanja (20.2.2018.)

Iz 55, 10-11:Život u konačnici zavisi od Stvoritelja. A kad je stvoren zavisi od „vode“, a voda dolazi „odzgor“, pa tako nam Izaija pokazuje pravi put spasenja, ili održanja života. „Jer kako padaju dažd i snijeg s neba i ne vraćaju se onamo dok nisu natopili i oplodili i zazelenili, da daju sjeme sijaču, i kruh onome koji je gladan, tako je i s mojom riječi koja izlazi iz mojih usta: ne vraća se k meni prazna dok nije izvršila što sam htio, i ispunila zašto sam je poslao.“ Život je uvijek u kružnici Božjeg djelovanja, bilo da ga gledamo u mikro ili makro svijetu. Gospodin je dakle, blizu i treba ga tražiti na putu kojega je on sam ponudio. Nekada je taj put visoko, nekada nedokučiv, ali uvijek dovoljno vidljiv. Čovjek je jedino biće koje je pozvano u život, da izvor života vidi, da život u Gospodinu slavi. Zato će Isus ponuditi jednu molitvu kojom Gospodina, na jedan božanski način i slavi, i moli.

Mt 6, 7-15:Isus je održao „pet velikih govora“ koje upravo Matej bilježi: Govor na gori (Mt 3-7), Misionarski govor (Mt 10 5-42), Govor u usporedbama (Mt 13), Govor zajednici učenika(Mt 18), i Završni govor (Mt 23-25).
Današnji odlomak iz Matejeva evanđelja uzet je iz Govora na gori. U cijelom govoru Isus iznosi svoje temeljne stavove prema svijetu i čovjeku tako i prema Bogu. Ipak cijeli govor ima svoju središnju poruku o važnosti odnosa prema Bogu. Iz tog središta sve ishodi (proizlazi) i stavlja se u međusobni odnos. Mi danas imamo iz Govora ponuđenu Gospodnju molitvu „Očenaša“.Ona i jest vrhunac Isusova Govora na gori, jer Isus nam tu objavljuje Boga kao Oca. Gospodnja molitva „Očenaša“ tako je koncipirana da čovjek pred Gospodina uvijek stupa u stavu molitve jer drugačije i nije moguće njemu pristupiti. Srž molitve prema Isusu je ona prava molitva koja proizlazi iz srca djeteta prema Ocu.